U susret novoj 1436 Hidzretskoj godini Hutba


Zaglavlje_BEKCC_05102014

Denver,17.10.2014. / 23. zu-l-hidždže 1435.

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno oba sipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Postovani dzema`ate!

Braćo draga , za koji dan nam dolazi 1436. hidžretska godina. 24. Oktobra već ulazimo u novu muslimansku godinu. Zbog važnosti i značaja koji hidžra ima danas ćemo ako Bog da govoriti o ovom izuzetno hrabrom podvigu za islam i muslimane.

Kao što smo već napomenuli seoba Muhammed a.s., se odigrala prije više od 1400 godina ali taj momenat i dan danas ima svoju vrijednost i u našem današnjem svakodevnom životu.

Šta je u stvari hidžra?

Hidžra ima značenje preseljenje, ostavljanje i napuštanje, tako da svaki onaj ko nešto napusti ili ostavi se naziva muhadžirom. Čovjek može napustiti svoj rodni kraj i učiniti hidžru u drugi. Hidžra tj. preseljenje ne mora biti stalno, može biti privremeno tako da shodno ovoj definiciji svi smo mi muhadžiri, jer smo napustili svoj rodni kraj i nastanili se neki privremeno a neki zastalno na novim lokacijama.

Zašto se čini hidžra?

Hidžra se može činiti iz više razloga. Prvi razlog jeste vjerski razlog tj. da čovjek u mjestu u kojem živi ne može mirno ispovijedati svoju vjeru, da ne smije dolaziti u džamiju, da živi pod terorom, te da se vrši nad njim pritisak da ostavi svoju vjeru itd.

Ovaj razlog je bio presudan za Poslanika s.a.v.s., i ashabe da su napustili Mekku i nastanili se u Medini. Znamo dobro da su se mušrici otvoreno suprostavili Poslaniku i ashabima, da su ga napadali, da su pojedine ashabe vezivali za zemlju i na njih stavljali užareno kamenje, da su čak Sumejju majku Amar ibn Jasira ubili itd.

I u naše današnje doba možemo vidjeti one koji čine hidžru iz ovih razloga kako bi bili u jednoj sredini koja odiše imanom i kako bi svoju djecu lakše odgajali u islamu. Ovo je ona hidžra za koju čovjek dobiva ahiretsku nagradu. Onda kada uvjeti za vjerski život postanu nemogući i kada čovjek izgubi pravo na slobodno ispovjedanje svoje vjere tada ova vrsta hidžre postaje obligatna tj. obavezna. Musliman ne može niti smije da živi bez vjere, bez namaza, bez džamije, bez vjerskog odgoja svoje djece.

Neki čine hidžru zbog straha za svoj život kao što su pojedini ashabi bili ugroženi. Smrt im je prijetila i bili bi ubijeni da se nisu iselili. Imali smo priliku da vidimo i procitamo u ovih 1435 h godina da su muslimani diljem svijeta stalno bili u pokretu, da su često činili hidžre bježeći od ovog ili onog neprijatelja kako bi očuvali vlastite živote.

Ima i onih koji čine hidžru radi materijalnih razloga kako bi se obogatili i postali imućni. U tu kategoriju se svrtstava najveći broj ljudi to su oni za koje naš narod kaže:”Trbuhom za kruhom”. Ovakvih ekonomskih muhadžira je najviše. Naime čovjek mora da traži svoju nafaku i da ide za njom, jer upravo u kretanju i jeste berićet.

Poslanik a.s., navodi hadis koji govori o hidžri pojašnjavajući zbog čega se hidžra čini i kako će svako shodno svom nijjetu koji je imao biti nagrađen.

Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu kaže: »Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kad kaže: – Djela se vrednuju samo prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Onaj ko preseli Allaha i Poslanika radi njegova hidžra i jeste radi Allaha i radi Poslanika. Onaj ko preseli iz jednog mjesta u drugo radi kakvog ovozemaljskog interesa ili radi žene s kojom se naumio oženiti, njegova seoba je radi onog zbog čega se preselio. (Buharija, Muslim i dr.)

Poslanik s.a.v.s., je nakon veoma temeljitih priprema odlučio se da među posljednjim napusti Mekku. Prije njega su to učinili mnogi ashabi koji su bili svjesni da napuštaju Mekku, svoj rodni grad, da ostavljaju svoje kuće, imanja, livade, svoje bogatstvo i da se sele u jedan novi grad u kojem neće uvjetno rečeno imati ništa od materijalnog bogatstva ali će moći na miru da uzvikuju La ilahe illellah.

Zamislimo sebe, zamislimo šta bi mi učinili da nam dođu tako teška vremena kao što su došla ashabima. Da li bi i mi mogli da ostavimo sve ovo što ovdje imamo i da učinimo hidžru?

Da bi čovjek shvatio teškoću misije koju je učinio Poslanik a.s., trebao bi da zna za ona mjesta i puteve kojima se kretao Allahov Poslanik. Trebao bi da zna za pećinu Sevr gdje se Poslanik sakrivao od mušričke potjere. Tebao bi da zna za onaj kamenjar, pustinju i pijesak i da zamisli sliku dva čovjek koji jašu na svojim devama i kako prevaljuju razdaljinu višu od 400 km dok im prijeti stalna opasnost da ih mušrici neće otkriti i da ih neće ubiti.

Allah je pomogao svoga Poslanika u najtežim momentima učinivši da riječi nevjernika budu donje a da Allahova riječ bude gornja. Na taj način uz stalnu Allahovu pratnju i prisutnost Poslanik a.s., je sigurno stigao do Medine, pobratimio je muhadžire i ensarije, sagradio džamiju u Kubau a zatim i džamiju u Medini, udario temelje jednoj novoj državi koja će biti bazirani na Kur‘anu i Sunnetu gdje će se suditi po Allahovom zakonu što će se kasnije pokazati kao najbolji zakon koji se pojavio na svijetu, jer je to Allahov zakon koji vodi računa o čovjeku i svim njegovim potrebama.

Molim Allaha da budemo svjesni vremena u kojem živimo, da izvlačimo pouke iz naše povijesti, da budemo ustrajni na putu dobra a sačuvani od svakog zla. Amin.

Leave a Reply

You must be logged in to post a comment.

Facebook

Get the Facebook Likebox Slider Pro for WordPress