Denver, 13.06.2014. / 15. ša’ban 1435.
Draga braćo u imanu,
bliži nam s mjesec Ramazan, mjesec Allahove milosti, mjesec u kojem se nagrada vjerniku umnogostručava, kada Allah oprašta grijehe i čisti naša srca. Međutim da bi vjernik dočekao ramazan čistog srca mora prije toga da se pokaje Allahu kako bi ramazan ušao u čisto srce.
Prije ramazana Allah nam daje nekoliko mubarek noći kako bi se duhovno pripremili za ovaj blagoslovljeni mjesec. Allah nam daje noć Regaib, zatim Miradž i na kraju noć Berat. Sve su ovo vjesnici dolaska ramazana.
Da bi svoju dušu i srce očistili moramo prije svega spoznati jednu neminovnost, a to je da smo mi svi manje ili više griješni i da među nama nema nikoga ko je bez grijeha. Dakle prvi korak je spoznati svoje grijehe, jer se bolesnik ne liječi sve dok ne spozna da je bolestan ili dok ga bolovi ne obuzmu. Nažalost ima onih koji nisu svjesni svojih grijeha i koji smatraju da nemaju potrebe teobu da čine, jer se oni nemarno odnose spram svojih grijeha ne smatrajući ih grijesima ili misle da su njihovi grijesi veoma mali i da će im Allah na Sudnjem danu „progledati kroz prste”. Za ovakve je Poslanik a.s., rekao da liče čovjeku na čije lice padne muha a on samo odmahne rukom i otjera je, takvi su oni koji nisu svjesni težine i opasnosti svojih grijeha, dok se pravi istinski vjernici boje svojih grijeha kao da se nalaze ispod ogromnog brda koje na njih samo što se nije obrušilo. Vjernik se boji svakog svog grijeha bio on veliki ili mali, čak štaviše kada ga zadesi neko zlo, udari se u glavu, posječe prst, ubode ga trn, vjernik se zapita gdje sam pogriješio.
Svima onima koji griješe Allah upućuje poziv koji razgaljuje ljudske duše i privlači ljudska srca, a kako i ne bi kada je to poziv od našeg Rabba svome robu. Allah Milostivi kaže:
وَسَارِعُوا إِلَىٰ مَغْفِرَةٍ مِّن رَّبِّكُمْ وَجَنَّةٍ عَرْضُهَا السَّمَاوَاتُ وَالْأَرْضُ أُعِدَّتْ لِلْمُتَّقِينَ [٣-١٣٣]
„…i požurite ka oprostu Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje.”(Alu Imran, 133)
Dragi brate, znaj da je Allahu njadrži glas pokajnika koji se odrekao obožavanja šejtana i okrenuo Allahu. Onaj ko požuri ka Allahu i primakne se samo za jedan pedalj, Allah mu se primakne za dužinu lakta. Ko se Allahu primakne za dužinu lakta Allah mu se primakne za dužinu koraka. Onaj ko krene ka Allahu i načini makar jedan korak, Allah njemu krene u susret trčeći.
Da bi došli do pokajanja moramo prije svega da spoznamo da jedini koji nas nikada ne napušta je naš Gospodar i da ćemo se na kraju bez obzira s kim bili i koga voljeli Njemu vratiti.
Allah samilosni kaže:
أَوَلَمْ نُعَمِّرْكُم مَّا يَتَذَكَّرُ فِيهِ مَن تَذَكَّرَ وَجَاءَكُمُ النَّذِيرُ
„A zar var vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje?”(Fatir, 35)
Subhanallah, svima nama je Allah dao vremena da razmislimo. Ako nismo imali vremena u mladosti imamo ga u starosti, međutim onaj ko hoće razmišlja i dolazi pokajanju, a onaj ko neće zasigurno će se kajati i moliti Allaha da ga ostavi u životu bar još koji tren, a zašto? Zato da bi se pokajao, da bi dobra djela činio, da bi imetak udjeljivao. Braćo draga, mi smo još uvijek živi zato ne čekajmo takve momente, jer kada melek smrti počne da nam puše za vratom, tada više nema povratka.
Učenjaci kažu da je onaj ko opominje En-Nezir to su sijede dlake. Drugi kažu da je to Kur’an a treći da je opominjač Allahov Poslanik. A istina je da sve ovo su u stvari opominjači. Sijede dlake nas opominju da više nismo mladi, da život prolazi, da sazrijevamo, a plod kad sazrije onda na zemlju pada. Kur’an nas na skoro svakoj stranici opominje da ne gajimo nade u dug život, nade da ćemo džennet zadobiti bez dobrih djela, nade da ćemo se spasiti džehennema zbog dobrote naših djedova itd. Poslanik s.a.v.s., je bio El-Bešir i En-Nezir, onaj koji donosi radosne vijesti, ali i onaj ko opominje.
Historija nam je zabilježila jedno njegovo obraćanje članovima svoje porodice kada je rekao:”Kurejšije, otkupite svoje duše dobrim djelima, jer ja vam kod Allaha ne mogu ni malo pomoći ako budete nevjernici. O potomci Abdul Menafa, otkupite svoje duše dobrim djelima, jer ja vam kod Allaha ne mogu nikakvu korist pribaviti. O Abase sine Abdulmutaliba, otkupi svoju dušu dobrim djelima, jer ja ti kod Allaha ne mogu ni malo pomoći ako budeš nevjernik. O Safija, tetko Allahova Poslanika, otkupi svoju dušu dobrim djelima, jer ja ti kod Allaha ne mogu ni malo pomoći ako budeš nevjernica. O Fatima, kćeri Allahova Poslanika, traži od mog imetka šta želiš, ali ako ne budeš vjernica ne mogu se kod Allaha zauzimati za tebe.
Poslanik nije mogao pomoći ni svom amidži, ni tetki, ni svojoj kćerki Fatimi ako budu nevjernici. Ni nama niko neće moći pomoći ako se ne iskupimo od vatre našim dobrim djelima, a od vatre se jedino možemo spasiti iskrenim pokajanjem.
Neki ljudi slijede uputu određeno vrijeme, međutim nakon izvjesnog vremena skrenu sa pravog puta, zaokupira ih imetak, biznis, žena, djeca, razni grijesi i strasti te oni zaborave da se sjete Allaha, zaborave na pokojanje. A Allah nas upravo na navedene stvari upozorava i kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُلْهِكُمْ أَمْوَالُكُمْ وَلَا أَوْلَادُكُمْ عَن ذِكْرِ اللَّهِ وَمَن يَفْعَلْ ذٰلِكَ فَأُولٰئِكَ هُمُ الْخَاسِرُونَ [٦٣-٩]
„O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.”(El-Munafikun, 9)
Čovjek ima samo jedan život na dunjaluku i ako ga ne iskoristi kako treba, ako svoju dušu ne očisti i ako ne dođe pred Allaha sa čistim srcem, zasigurno je da će biti izgubljen.
Molim Allaha, da očisti naša srca i duše. Da nam oprosti naše grijehe. Da nas učini jedino Njemu pokornim. Da nam omili iman, islam i ihsan, a da nam omrzne nevjerovanje, griješenje, i nepokornost. Amin.