Napadi na islam i Poslanika Muhammeda a.s.
Denver, 03.rebiu-l-ahir 1436.h.g./ 23.Januar 2015.g.
Poštovani džema’ate, draga braćo!
Hvala Uzvišenom Allahu dz.s., salavat i selam resulullahu Muhammedu a.s., njegovoj porodici, ashabima i svima onima koji nose iman u svoji srcima.
Svjedoci smo ovih dana napada na islam i muslimane kao i na njihove svetinje. Ovo nije prvi put kako se pokušava slika o islamu i o Poslaniku Muhammedu a.s., izmjeniti i da se prikažu u negativnom svjetlu. Danas ćemo govoriti o primjerima vrijeđanja našeg Poslanika, razlozima zbog kojih se vrijeđa naš Poslanik, kao i o načinu na koji ga možemo braniti.
Ovo što viđamo danas nije ništa novo. Poslanika Muhammeda s.a.v.s., su vrijeđali još od samog početka silaženja Objave dajući mu razna imena kako ne bi prihvatili Allahovu objavu. Prisjetimo se da su Poslaniku govorili kako je on lažac, da je lud, da je opsjednut, da ne zna šta govori, da je vračar, da je mađioničar itd. Čak štaviše vrijeđali su Poslanika govoreći da je Poslanik „ebter“ onaj koji nema muške djece ili onaj ko je bez spomena ostao. Posebno je ovu priču širio Ukbe bin Muit i El As ibn Vail koji je uzvikivao kada je Muhammedu a.s., umro sin Ibrahim „betere Muhammedun“- Muhammed je ostao bez muškog potomka. U ovom slučaju Allah s.v.t. je intervenisao i objavio suru Kevser rekavši: „Zaista smo ti Mi rijeku Kevser dali. Zato se svome Gospodaru moli i kurban kolji. A onaj ko te niječe on će bez pomena ostati.“(Kevser, 1-3)
Nekada su Poslanika napadali njegovi najbliži, a nekada i sami mekkanski prvaci, a nekada židovi, a kasnije kršćani i ateisti što nam govori da je imao dosta neprijatelja.
Jedan od neprijatelja našeg Poslanika je bio spomenuti Ukbe ibn Muit koji je ispoljavao veliko neprijateljstvo prema Muhammedu, sallallahualejhi ve sellem U tome je išao do granice fanatizma. Prenosi imam Buharija u svome Sahihu preko Abdullaha bin Me’suda,radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, klanjao jednom prilikom kod Ka’be. Mušrici (nevjernici) su ga posmatrali, pa jedan od njih reče: “Koji će od nas otići i donijeti od mesara crijeva pa da ih bacimo Muhammedu a.s. na leđa kad padne na sedždu?” Javi se najhrabriji od njih a to je bio Ukbe bin Ebi Muit. Donese to,sačeka da Resulullah, sallallahu alejhi vesellem, padne na sedždu, a zatim mu to stavi na leđa, među plećke. Nevjernici se počeše smijati toliko glasno, da su se tresli od smijeha. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je ostao na sedždi. Glavu nije podigao dok mu ne dođe kćer Fatima. Ona skide teret s njegovih leđa, te on podiže glavu, pa reče: “Moj Allahu,Tebi prepuštam Kurejšije.” To ponovi tri puta.Zatim je Poslanik a.s. nabroja sedmoricu muskaraca,musrika,koji su se posebno isticali u neprijateljstvu prema njemu a prenosilac ovog hadisa na kraju kaze ” tako mi Allaha s.v.t., sve nabrojane sam vidio mrtve u zajedničkoj grobnici mušrika poslije bitke na Bedru.“
Ovo je bi samo jedan od napada na Poslanika Muhammeda a.s., kojih je bilo daleko više. Napadali su ga svi oni koji nisu mogli da se pomire sa učenjem islama i koji nisu htjeli da ostave svoju religiju ili koji nisu mogli da prihvate islamska mjerila dobra i zla.
Pojavu islama medinski Jevreji dočekali su sa cinizmom i poricanjem; oni su, naime, smatrali da se samo njima može objaviti vjera te da, pored njihove rase, nijedan drugi narod ne može imati tu privilegiju. Svojim preseljenjem u Medinu, mogli su ga prihvatiti za svog Poslanika, ali su uvidjeli da Poslanik ne zastupa isključivo njihove interese nego govori onako kako mu Allah objavljuje što je nekim židovima smetalo i zato su odlučili da se bore kujući planove protiv njega i njegovih sljedbenika. Iako su prepoznali Muhammeda, sallaliahu alejhi ve sellem, kao poslanika najavljenog u njihovim knjigama, zbog kojeg su se, čak, nastanili u Medini kako bi ga tamo dočekali i bili njegovi pomagači, njihova oholost i uzdizanje nad Arapima i drugim narodima ne dopusti im da ga zaista i prihvate.
Ako zavirimo u kršćansku literaturu, od samog nastanka Islama pa sve do danas, suočit ćemo se sa brojnim djelima u kojima je otvoren problem mjesta islama i njegova poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su se bili pojavili Satanski stihovi Salmana Rušdija, ogroman broj muslimana nije mogao ni slutiti da izmišljeni portret Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, naslikan u toj knjizi, predstavlja samo blijedu kopiju zapadnjačkih fanatičnih knjiga i legendi koje su se bile pojavile još u muslimanskoj Španiji, u 12. stoljeću. Još tada izvjesni Perfectus je, u dijalogu sa muslimanima, Poslanika nazvao šarlatanom i Antikristom. U svojim gledanjima na Islam i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nije dalje otišao ni Toma Akvinski koji će stoljeće kasnije osporiti Islam, a Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nazvati prevarantom i začetnikom krive sljedbe. Muslimane će nazvati lahkovjernima stoga što su povjerovali Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Literatura koja spominje ovog kršćanskog teologa ne navodi decidno na koji način je skončao i kako je završio svoj ovozemaljski život, osim što se navodi jedan momenat u kojem je Toma Akvinski doživio veliku promjenu i transformaciju, a nakon toga počeo polahko umirati.
Isti slučaj je i sa Danteom Aligijerijem koji je u svojoj Božanskoj komediji „smjestio” Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u osmi krug Pakla, skupa sa otpadnicima od crkvene zajednice, iako je dobar dio ove svoje knjige napisao koristeći izreke Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pri opisima Pakla (Džehennema) to ga nimalo nije spriječilo da se na ovakav ponižavajući način izrazi o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Poznato je, da je nakon ovog napisa, započela i propast Danteova. Njegov život od tog momenta postaje potucanje od mjesta do mjesta i bježanje pred neprijateljem kako bi sačuvao glavu i život. Umro je jadan, ponižen i sam, ophrvan zaraznom bolešću koja ga je dotukla.
Iz svega ovoga što smo naveli vidimo da je napada na našeg Poslanika bilo i da će ih uvijek biti. Vidjeli smo da oni koji ga napadaju su se nalazili u redovima idolopklonika, zatim jevreja i kršćana, a danas u redovima munafika, ateista i slobodnih mislioca. Oni koji ga napadaju čine to zbog mržnje prema Islamu, ili zbog zavidnosti ili zbog neznanja ili zbog jadnog stanja u kojem se muslimani danas nalaze.
Najveći problem zbog čega se danas napada naš Poslanik je nepoznavanje ko je on u stvari bio a najbolji način da ga odbranimo jeste da svijet upoznamo ko je u stvari bio Muhammed a.s i da mi budemo njegovi dosljednji sljedbenici. Njegovu veličinu su shvatili mnogi obrazovani ljudi, naučnici, književnici koji su se veoma pohvalno izrazili o njemu kao što je Majk Hart koji je na ljestvici 100 najuspješnijih ljudi svih vremena uvrstio Poslanika Muhammeda a.s.
Putem nasilnih demonstracija ćemo samo postići da se negativna slika o Islamu i muslimanima kao i o nasem Poslaniku s.a.v.s.samo potvrdi, s toga branimo Poslanika time što ćemo više o njemu govoriti i što ćemo svojim praktičnim životom pokazivati ono čemu nas naš Poslanik neka je na njega mir i spas uči.
Molim Allaha s.v.t. da nas učini dostojnim sljedbenicima Njegovog Poslanika Muhammeda a.s., da slijedimo njegov primjer u svemu što naređuje a da se klonimo svega što nam zabranjuje. Amin.