U ovo doba ekstremizma, veoma je važno da se podsjetimo da je Islam vjera srednjeg puta. Allah dž.š. kaže u Kur’anu:
“I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti* – nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na Pravi put. Allah neće dopustiti da propadnu molitve vaše. – A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.” (El-Bekara, 143)
Napuštajući srednji put, ljudi uglavnom idu u ekstremizam. Na jednoj strani je ekstremizam ateizma, bez vjere i duhovnosti, a na drugoj strani je vjerski ekstremizam. Neki pripadnici naše vjere, Muslimani, također nisu imuni na ovu vrstu ekstremizma. Međutim, s obzirom da je Islam posljednja poruka ljudskom rodu od Gospodara, Islam posjeduje ugrađen mehanizam suočavanja sa ekstremizmom. On također vrlo jasno definiše ovu neželjenu tendenciju kako bi je Muslimani mogli raspoznati i držati se podalje od nje.
Poslanik Muhammed a.s. nas je upozorio na tri vrste vjerskog ekstremizma:
(1) Guluvv الغُلُ وّ (pretjerivanje u vjeri)
(2) Tenettu’ (sitničarenje, cjepidlačenje u vjeri)
(3) Tešdid ili tešeddud (grubost)
1. Prva vrsta je guluvv i ona se odnosi na osobu koja toliko pretjeruje u praktikovanju vjere da često prelazi granice koje su postavljene Kur’anom i Sunnetom. Poslanik a.s. je rekao:
إّياكم وّالغُلُ وّ فّي اّلدين فّإِنَّما هّلَكَ مَّنْ كّانَ قّبلَكُم بّالغُلُ وّ فّي اّلدين
“Čuvajte se pretjerivanja u vjeri. Narodi prije vas su uništeni kao rezultat njihovog pretjerivanja.” (Ahmed)
Primjer ovoga možemo vidjeti za vrijeme Hadždža, kada neki ljudi uzimaju veliko kamenje na džemretima, iako su dovoljni i mali kamenčići, kako je i objašnjeno u Sunnetu.
2. Druga vrsta ekstremizma o kojoj nas je Poslanik a.s. upozorio jeste tenettu’ (sitničarenje u vjeri). Poslanik a.s. je rekao:
هلك اّلمتن طعون ,ّقالها ثّلاثا
“Uništeni su oni koji su sitničarili.” (to je ponovio tri puta) (Muslim)
Imam Navavi r.a. je rekao: (Značenje ove riječi je) “Oni koji prelaze granicu u svojim govorima kao i u svojim djelima.”
3. Treći ekstremizam je tešdid ili tešeddud (grubost). Poslanik Muhammed a.s. je rekao:
إنَّّ هّذا اّلدينَّ يّسر ،ّ وّلن يّشادّ اّلدين أّحدٌ إّلا غّلبه
Ova vjera zaista lahka. Niko neće biti tvrd i grub u ovoj vjeri, a da ga ona neće ophrvati.” (Nesa’i)
Grubost pogađa ljude i oni bivaju vremenon iscrpljeni sa tim. Zato je prisutna praksa da oni koji postanu previše grubi u vjeri, da je ustvari ostavljaju potpuno nakon izvjesnog vremena, jer takva grubost nije prirođena Islamu.
Potrebno je prvo objasniti šta nije vjerski ekstremizam. Klanjanje pet dnevnih namaza, post u mjesecu Ramazanu, čovjek koji pusti bradu slijedeći time Sunnet ili žena koja nosi hidžab i koja se pokorava Allahovoj naredbi, ništa od gore navedenog ne spada u ekstremizam. Ovo su osnovna učenja Islama i u skladu su sa Kur’anom i Sunnetom.
Najlakši način je da se kaže da je ekstremizam sve što se udaljava od Sunneta Božijeg Poslanika a.s. To se najbolje vidi iz primjera Božijeg poslanika a.s. kada mu je rečeno da su neki ljudi rekli da će klanjati čitavo vrijeme bez prekida, da će postiti čitavo vrijeme,, ili da se neće nikada ženiti. On a.s. ih je lično ukorio i rekao da on klanja i da se odmara, da posti i da mrsi, i da se ženi takođe, te da “onaj koji ne slijedi moj Sunnet, meni i ne pripada”. Drugim riječima, odstupanje od Sunneta vodi pravo u ekstremizam i odvraća od zajednice vjernika. Zato vidimo da ekstremisti uglavnom traže da se odvoje od zajednice.
Kada pogledamo u sadašnje ekstremiste, ljude koji sebe prozivaju “Islamskom državom”, primijetićemo ustvari da su oni potpuno van Sunneta. Ubijanje zarobljenika nije Sunnet, smaknuća žena i djece nije Sunnet, međusobno ubijanje Muslimana nije Sunnet, nasumično bombardovanej nije Sunnet, itd. Svi ugledni muslimanski učenjaci, uključujući i našeg Reisu-l-Ulemu mr. Husein ef. Kavazovića su proglasili ove ljude ekstremistima.
Mi se moramo čuvati podalje od svake vrste ekstremizma. Sasvim je normalno da se u ovom vremenu pokaže zabrinutost za ukupno stanje Ummeta i da se ponudi pomoć. Međutim najbolja vrsta pomoći je kod kuće. Pomoći se može sa radom za džamiju, radom u zajednici, hranjenjem gladnih, obezbjeđivanjem potreba onih kojima je najpreče, podučavanjem onih kojima treba znanje, izgradnja nove i veće džamije, bolje škole, boljaezajednice, …itd. itd.
Može se takođe pomoći ljudima koji žive u Bosni i Hercegovini. Povratnici u Srebrenicu i mnoga druga mjesta gdje djeca nemaju čak ni dovoljno školskih udžebenika, a familije nemaju dovoljno ogrijeva za zimu.
Nemojmo padati na ekstremističku propaganda. Neka nas Allah dž.š. sačuva od svih vrsta ekstremizma i neka nas uputi da budemo produktivni pripadnici naših džemata/zajednica.
Amin!