Nekoliko rijeci o trenutcima preseljenja na bolji svijet
14. muharrem 1436.H. / 07. novembar 2014.g.
Zaista sva zahvala pripada Allahu dz.s. Od Njega pomoć i oprosta tražimo. Koga Allah dz.s. uputi na pravi put doista je upućen a koga u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Neka je mir i spas našeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s., kao i na ostale poslanike, na ashabe, tabiine, naše hrabre šehide i na sve one koji slijede Poslanika milosti do sudnjeg dana.Draga moja braćo u imanu i islamu.
U ovoj hutbi ćemo govoriti ako Bog da o posljednjim momentima koje provodimo na ovom svijetu. Razlog zbog kojeg ću govoriti o ovoj temi jesu iznenadne smrti kojima smo svjedoci i kako bi uzeli pouku iz njihovih slučajeva, jer Milostivi Allah kaže:Kullu nefsin zaikatul mevt “Svako živo biće će smrt okusiti!”
Ibn Abbas je rekao:
“Posljednja teška stvar na koju će vjernik naići je smrt.”
Od mnogih iskušenja koje zadese čovjeka znajmo draga braćo da je smrt od svih njih najveće iskušenje. Zbog čega? Upravo zbog tog razloga što smrt sa sobom nosi tegobe, muku i bolove. Što smrt predstavlja rastanak sa ovim svijetom i što čovjek osjeti ili strah ili smirenost dok melek smrti mu prilazi i uzima dušu.
Međutim, znajmo da i smrtne muke imaju svojih koristi.Od tih koristi su:
Nagrada kod Allaha, opraštanje grijeha, uzdizanje na više stepene, upotpunjavanje moralnih vrijednosti i časti.
To se odnosi na vjemike dok nevjernicima smrtne muke na koje nailaze ne predstavljaju ništa drugo do povećanje kazne i otežavanje u trenucima rastanka duše od tijela.
I Allahov Poslanik s.a.v.s., je patio od smrtnih muka. Ispred njega je bila posuda sa vodom u koju je stavljao ruku pa bi onda potirao svoje čelo i govorio bi:”Nema boga osim Allaha, uistinu smrt ima svoje tegobe.”
Aiša r.a., je rekla: „Ne smatram teškim smrtne tegobe nakon Vjerovjesnikovih.”
Ljudi se razlikuju po pogledu dočekivanja smrti. Ima ih koji smrt dočekuju sa riječima: „La ilahe illellah”, koji bivaju radosni zbog susreta sa Allahom. A ima i onih koji u trenucima smrti osjećaju strah, izgubljenost, koji gube nadu u Allahovu milost i koji ne žele da se susretnu sa Allahom.
Poslaniku s.a.v.s., je bilo ponuđeno kao i ostalim poslanicima ili da ide u društvo „Najuzvišenijeg prijatelja” (Er-Refik el-ea’la), ili da ostane na zemlji. Poslanik a.s., je izabrao da ide svom Gospodaru. Jer kako prenosi Ibn Mes’ud Allahov Poslanik a.s., je govorio:”Nema vjerniku rahatluka i opuštanja sve dok ne susretne svog Gospodara.”
Sufjan Es-Sevri je govorio: „Bojim se da mi iman ne bude oduzet prije smrti.”
U današnje doba se primjećuje da ljudi veoma malo ili skoro nikako ne razmišljaju o smrti.Čak neki od nas klanjamo dzenazu, zakopamo mejta i sjetimo se smrti samo dok smo tu na dženazi. Čim se preda selam malo ko više misli na smrt.
A znajmo da je najpametniji onaj ko cesto misli na smrt i na rastanak sa ovim svijetom te se priprema za taj momenat.
Allah Uzvišeni govori o ovim teškim momentima na mnogo mjesta u Kur’anu tako npr., kaže:
كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْتِ وَنَبْلُوكُم بِالشَّرِّ وَالْخَيْرِ فِتْنَةً وَإِلَيْنَا تُرْجَعُونَ [٢١-٣٥]
„Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbija, 25)
U ovom ajetu Allah nam poručuje da će naše duše smrt okusiti i da nas smrt neće mimoići. Pored toga nam govori da ćemo u životu biti iskušavani i u dobru i u zlu i da je upravo smisao života i smrti da se vidi ko će činiti dobro a ko zlo.
Interesenatno je čuti šta govore oni kojima se približi smrt, šta govore vjernici, a šta govore nevjernici.
Allah Milostivi kaže:
وَأَنفِقُوا مِن مَّا رَزَقْنَاكُم مِّن قَبْلِ أَن يَأْتِيَ أَحَدَكُمُ الْمَوْتُ فَيَقُولَ رَبِّ لَوْلَا أَخَّرْتَنِي إِلَىٰ أَجَلٍ قَرِيبٍ فَأَصَّدَّقَ وَأَكُن مِّنَ الصَّالِحِينَ [٦٣-١٠]
„I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda kazete: “Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!” (El-Munafikun, 10)
U ovom ajetu Allah nas savjetuje da svoj imetak trošimo na Allahovom putu, da udjeljujemo od svog imetka, jer ono što damo u ime Allaha to ćemo kod Allaha i naći. Mnogi postanu toga svjesni tek kada im se smrt približi, onda shvate da imetak ne mogu sa sobom ponijeti, tek onda požele da udjeljuju sadaku ne bi li se time iskupili kod Allaha i ne bi li ih Allah upisao među svoje dobre robove. Međutim Allah kaže:
وَلَن يُؤَخِّرَ اللَّهُ نَفْسًا إِذَا جَاءَ أَجَلُهَا وَاللَّهُ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ [٦٣-١١]
„Allah sigurno neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite.” (El-Munafikun, 11)
Nesreća smrti sa sobom nosi sljedeće tri nedaće: 1.Smrtnu-agoniju, 2.Susret i viđenje sa melekom i melekima smrti i 3. Strah od lošeg svršetka i nagovještaj griješnicima patnje u vatri.
Bolovi od smrtnih muka su toliko žestoki da zahvaćaju svaku poru tijela i potpuno oduzimaju svaku snagu, ne ostavljajući od nje ni toliko da čovjek može zvati u pomoć. Smrtni bolovi bili bi neizdrživi i kada bi zahvatili samo jedan nerv, a ne cijelo tijelo. Kakav Ii je tek bol od smrtnih muka od kojih čovjek izgubi glas i snagu do te mjere da ne može ni pomagati ni vikati?!
Šta tek reci o bolovima koji ne zahvaćaju samo tijelo, nego i dušu?! Šta reci kakvi su bolovi od kojih svaki dio tijela, jedan za drugim, umire i počinje se hladiti, prvo stopala, pa potkoljenice, pa bedra itd., sve dok se ne ugasi i posljednji znak života. Svaki dio čovjekova tijela ima svoju smrt i svoje patnje, jednu iza druge, dok smrt ne dođe do grkljana, a kada dođe do grkljana prekida se obaziranje na ovaj svijet i kontakt sa onima koji na njemu ostaju. U tom momentu se zatvaraju vrata pokajanja, a nastupaju kajanje i patnje.U tom smislu, Mudžahid kaže da se riječi Uzvišenog:
وَلَيْسَتِ التَّوْبَةُ لِلَّذِينَ يَعْمَلُونَ السَّيِّئَاتِ حَتَّى إِذَا حَضَرَ أَحَدَهُمُ الْمَوْتُ قَالَ إِنِّي تُبْتُ الآنَ وَلاَ الَّذِينَ يَمُوتُونَ وَهُمْ كُفَّارٌ أُوْلَـئِكَ أَعْتَدْنَا لَهُمْ عَذَابًا أَلِيمًا
“Uzaludno je pokajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kada se nekom od njih približi smrt, govore: “Sad se doista kajem.” (En-Nisa’, 18.) odnose na momenat kada se ugledaju izaslanici (tj.meleki smrti), ali kada oni dođu onda je za sve kasno.
Molim Allaha da se često prisjećamo smrti koja odnosi sve užitke i da se pripremamo za susret sa našim Gospodarom, Molim Allaha da u svemu slijedimo našeg Poslanika, i da slijedimo ashabe i tabi’ine u dobru do kijametskog dana. Amin.