HADŽDŽ – Jedna od pet osnovnih islamskih dužnosti
Ponukan 55-im ajetom kur’anskog poglavlja ”Ez-Zarijat” u kojem Uzviseni Allah veli: “WE ZEKKIR FEINNEZ-ZIKRA TENFE’UL-MU’MINIIN” (“Kazuj i oponinji jer bez sumnje opomena koristi onima koji vjeruju (ALLAHA)…” odlučio sam da kažem o HADŽDŽU nešto više jer je činjenica da veliki broj naših muslimana i muslimanki, iako imaju sve materijalne uslove za obavljanje hadždža, ne obavljaju ga, a mnogi od njih i ne pomišlja na ovu vjersku obavezu.
Mislim da ovaj nehat i neodgovornost prema ovom islamskom šartu najviše dolazi zbog nedovoljnog poznavanja i udubljivanja vjernika u vrijednost ovoga islamskoga šarta.
Ujedno mi je namjera da skrenem pažnju i na neke propuste koje pojedinci čine prilikom odlaska i obavljanja samoga hadždža, jer šteta je utrošiti toliki novac, izgubiti toliko vrijeme i prilično se umoriti od dalekog puta i napora od hadžskih obaveza, a ne postići ništa više od suhog imena “hadžija”, jer samim imenom nismo ništa dobili, bar ne kod Allaha, dž.š.
U 4.-om ajetu poglavlja “ET-TIN” Uzvišeni Allah veli: “LEQD HALEQNEL-INSANE FI AHSENI TAQWIIM…” (“Zaista smo stvorili čovjeka u najljepšem obliku…”)
Dakle, nista ljepše ni skladnije od čovjeka Uzvišeni Allah nije stvorio na ovome svijetu, jer nam je, pored ostalih blagodati, podario UM I RAZUM, da bi kao razumna bića mogli preuzeti ulogu Allahovog, dž.š., zastupnika na Zemlji ali za ove darove Uzviseni Allah traži od nas uzdarje, koje se sastoji u vidnim manifestacijama zahvalnosti prema Njemu, kroz izražavanje i primjenu pet temeljnih islamskih dužnosti a to su:
1. Javnom i svakodnevnom priznavanju Božije egzistencije i Muhammedovog, a.s., poslanstva (KELIMEI – ŠEHADET),
2.Redovnom vršenju pet dnevnih namaza,
3. Postu mjeseca Ramazana,
4. Davanju zekata, jednog dijela (2,5 %) od svoga imetka,
5. Obavljanju hadždža, jednom u životu.
Dakle, po šeriatskim propisima hadždž je jedan od pet uvjeta da čovjek bude musliman. Ko ga ne obavi – ako je u mogućnosti – , veliki je griješnik a ko ga zaniječe, postaje nevjernik tj. otpadnik od Islama.
KO JE DUŽAN OBAVITI HADŽDŽ?
Prema šeriatskim propisima musliman i muslimanka koji su:
-punoljetni, umno i tjelesno zdravi te materijalno imućni tj. imaju potrebni novac i obezbijeđenu porodicu u njihovom otsustvu.
-Jedan od uslova je i sigurnost puta odnosno mogućnost dobivanja pasoša i dr.
-Za ženu, pored navedenih uslova, potrebno je da u pratnji ima muža ili nekog od rodbine za koga se, po šeriatskim propisima ne bi mogla udati, ako je mlađa od 45 godina.
Onog časa kad se kod jednog muslimana ispune uslovi za hadždž, postaje obavezan da ga izvrši, pa ga, prema tome, ne bi smio odgađati jer su mnogi govoreći “imam kad, još sam mlad”,” nisam spreman” ostali i bez imetka i bez hadždža.
KADA JE NAREĐEN HADŽDŽ?
Davno prije Muhammeda, a.s., kad je Božji poslanik Ibrahim, a.s., završio izgradnju KA’BE, uz pomoć svoga sina Ismaila, a.s., Allah, dž.š. mu je naredio da objavi ljudima da je hodočaste, jer je to Njegova, tj. Allahova dž.š. volja. To vidimo iz 26. ajeta poglavlja “EL HADŽDŽ” koji glasi:
“WE EZZIN FIN-NAASI BIL-HADŽDŽI JE’TUUKE RIDŽAALEN WE ‘ALA KULLI DAMIRIN JE’TIINE MIN KULLI FEDŽDŽIN ‘AMIIQIN.”
(“Oglasi ljudima hadždž. Oni će ti pohrliti iz svih krajeva (bližih i dalekih), pješke i na jahalicama koje su zbog velike udaljenosti omršavile.”)
Hadždž se, sa svojim različitim obredima, održao hiljadama godina prije pojave Muhammeda, a.s. Razumljivo da su predislamski Arapi vremenom u obrede hadždža unijeli mnoge stvari koje nemaju veze sa ibadetom jednom jedinom Bogu pa je nakon pojave Islama, šeste godine po hidžri, Uzvišeni Allah ponovo naredio obavljanje hadždža u suri “ALI IMRAN”, 97.
“…WE LILLAHI ‘ALEN-NASI HIDŽDŽUL-BEJTI MENISTETAA’A ILEJHI SEBIILA”.
(“Allah je zadužio ljude da hodočaste ovu kuću i to one ljude koji su u mogućnosti savladati put.”)
Prema ovom ajetu hadždž je primarna dužnost i obaveza koju su vjernici preuzeli, jer je to Allahova dž.š. volja koja se MORA ispoštovati.
Danas je KA’BA najveći duhovni centar svih muslimana svijeta i prema njoj se usmjeravamo u namazu.
ALLAH ČUVA KABU
Bilo je u prošlosti pokušaja da se sveti hram KA’BA, sruši, kako bi se time uklonilo mjesto duhovnog i trgovačkog centra predislamskih Arapa.
Među silnicima koji su pokušali srušiti KA’BU bio je guverner Jemena, Abesinac Ebreha. Sakupio je veliku vojsku i krenuo prema Mekki s namjerom da sruši KA’BU i pokori Arape. U blizini Mekke naiđe na veliko stado deva i ovaca, koje odmah zaplijeni. Među zaplijenjenom stokom bijahu i Abdul-Muttalibove deve.
On se uputi u logor Ebrehe i zatraži da mu vrati deve, na što mu Ebrehe, u čudu i sa podsmjehom reče: “Tražiš da ti vratim deve, a ne tražiš da ti poštedim KA’BU koja je tebi i tvojim pretcima bila sveta, a koju ću ja sada srušiti jer sam zato i došao.”
Abdul-Muttalib, djed još nerođenog Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s., na to ponosno odgovori: “ Ja sam vlasnik svojih deva i o njima se staram a o KA’BI će se starati njen Gospodar.”
Ebrehe navali na Mekku, ali prije nego je uspio da u nju uđe, strada i on i cijela njegova vojska od jata ptica koje su u svojim kljunovima nosile neku vrstu užarene gline koju su bacale na Ebrehinu vojsku.
O ovome dogadjaju govori 105.-ta sura u Kur’anu, “EL-FIL”
Ovaj se događaj zbio one godine (570. po Isau a.s.) u kojoj se rodio posljednji Božiji poslanik, Muhammed a.s.
Arapi su ovu godinu nazvali ‘AMUL-FIL=godinom slona zbog toga što je ispred silne Ebrehine vojske išao ogroman slon koji je trebao pomoću lanaca da sruši KA’BU.
Nije KA’BA smetala samo Ebrehi. I u novije vrijeme bilo je ljudi koji su s podozrenjem i mržnjom gledali na hadždž i KA’BU i smatrali ga glavnim izvorom sveislamskog bratstva i duhovnog jedinstva.
Za mnoge neprijatelje Islama i danas hadždž predstavlja jednu od najvećih smetnji za njihove antiislamske planove. Navešću dva primjera kako nemuslimani koji su neraspoloženi prema Islamu gledaju na instituciju hadždža:
Engleski premijer Hadston (1809.-1898.) krajem devetnaestoga vijeka, pred svojim parlamentom ustaje i uzvikuje: “Glavna prepreka našoj kolonizaciji islamskih krajeva su dvije stvari koje se moraju likvidirati, kolikogod nas to koštalo: Prvo je ova knjiga (tj. časni Kur’an)…” Malo je zašutio i zatim se okrenuo prema Istoku pokazujući rukom: “…I njihova KA’BA u Mekki.”
Jedan kršćanski misionar kaže u svom izvještaju: “Islam ostaje čvrsta hridina kojom će se razbijati lađa kršćanskog misionarstva dokle god u Islamu postoje tri glavne institucije:
-Kur’an,
-sedmični skup petkom (džuma namaz) i
-godišnji kongres hadždža.”
Neka nam Uzvišeni Allah otvori oči pred tajnama islamskog ibadeta,
Neka nam ulije odlučnost i snagu da budemo spremni zauzeti svoje časno mjesto islamske slave i veličine u smislu kur’anskog ajeta:
“WE LILLAHIL-‘IZZETU WE LI RESULIHI WE LIL MU’MININ”
(“Ponos i veličina pripadaju Allahu, Poslaniku i vjernicima”)
AMIN.