DVADESETTROGODIŠNJICA ARMIJE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE Hutba 04172015


Zaglavlje_BEKCC_05102014

Denver,27. džumade-l-uhra 1436.H. / 17. april 2015.g

Braćo u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dvadesettrogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine. Prekjuče, tačnije 15. aprila, u srijedu na dijelu Federacije Bosne i Hercegovine s’ bošnjačkom većinom, obilježen je Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Juče su se braćo navršile 22 godine od teškog ustaškog zločina u Ahmićima kod Viteza, u kojem je mučki ubijeno 116 bošnjačkih civila, a selo je opljačkano i spaljeno. Ovaj i druge četničke i ustaške zločine Bošnjaci nikada ne smiju zaboraviti i stalno trebaju insistirati na hapšenju i suđenju zločinaca i u dovama moliti Allaha, dželle še’nuhu, da ih kazni zasluženom kaznom, a oni su zaslužili da ostanu bez pomena i poroda!

Današnja hutba govori o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, njenim šehidima, maloljetnim dobrovoljcima, invalidima, znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobiliziranim borcima, profesionalnim vojnicima i svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali da brane Republiku Bosnu i Hercegovinu. Armija Republike Bosne i Hercegovine se uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć, u nemogućim uvjetima oduprli znatno nadmoćnijim i brojnijim neprijateljima, koji su nadirali izvan granica Republike Bosne i Hercegovine, potpomognuti zločincima iznutra.

Braćo! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Republici Bosni i Hercegovini vodila bitka za: vjeru, Državu i našu i čast svih časnih građana naše Domovine, nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice niti ih se stiditi, jer se Bošnjaci nemaju čega stiditi,mi mozemo biti samo ponosni na svoju Armiju i nasu casnu odbranu

Muslimanima se propisuje borba koja im nije bas po volji. Ima stvari koje muslimani ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a one su zlo za njih, kao što stoji u 216. ajetu Sure El-Bekare:

كُتِبَ عَلَيْكُمْ الْقِتَالُ وَهُوَ كُرْهٌ لَكُمْ وَعَسى أَنْ تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَكُمْ وَعَسَى أَنْ تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَكُمْ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنْتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.

Aprila 1992. godine došlo je vrijeme da Bošnjaci ginu za svoju Zemlju, a više od jednog stoljeća su to činili za tuđe zemlje i tuđe interese. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana na mnogobrojnim ratistima, ali je ta borba bila pod nečijom tuđom komandom i za nečije druge ciljeve. Bošnjaci su nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani: vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u njoj.

U tako teškom historijskom trenutku, Armija Republike Bosne i Hercegovine i jedinice MUP-a Republike Bosne i Hercegovine su pokazale najviši stupanj morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost, a u redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su se željeli dokazati kao patriote nase zemlje.

Hiljade šehida su pali na putu otpora agresorima, hiljade neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne spominju u knjigama, svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprotstavili agresoru oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga Koji sve stvara i rastvara. Treba da budu ponosni svi oni koji su bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i koji su u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe!

Zasigurno bi neprijatelji Republike Bosne i Hercegovine uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć bili potpuno poraženi da im njihovi sponzori i supervizori sa Zapada i Istoka nisu pomagali na razne načine. Embargo na uvoz oružja bio je jedan od poteza kojim nas je Zapad želio prisiliti na predaju! Uprkos tome nije se desio naš očekivani poraz i predaja bez borbe, već smo vodili borbu s kojom se treba ponositi svaki istinski građanin Bosne i Hercegovine.

Hiljade Bošnjaka se mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja, tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima i tako je obarana teorija o četvrtoj vojnoj sili u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom.

Bošnjaci su bili izloženi napadu onih koji su se Zapadu predstavljali za one koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu “zelene opasnosti”.

Armija Republike Bosne i Hercegovine se rodila u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprotstavi zlu, makar to suprotstavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po misljenjima vojnih stratega.

Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, to je na zalost Zemlja u kojoj su zagarantirana prava svih njenih građana, a najmanje onih koji su se istinski borili za nju…

Danas u Bosni i Hercegovini oružje šuti, ali se vodi teška borba na drugim poljima na kojima imamo sve manje istinskih boraca. Zato svi odgovorni Bošnjaci trebaju stalno imati na umu težinu odgovornosti koju su preuzeli na svoja pleća i predano raditi na očuvanju Države koja je skupo plaćena!

Braćo, moramo mijenjati svoje stavove i predrasude, kako nam svi drugi osim nas žele dobro, te kako su samo drugi sposobni i spremni na žrtvu! A, nije tako!!!

Gospodaru, nagradi najboljom nagradom naše šehide i sve istinske borce, oslobodi nasilja one kojima se ono nanosi, opomeni i uputi nasilnike, prije nego dođe konačni obračun, oprosti našim roditeljima i dobrim precima, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca i učini ih boljim čuvarima dina i Države od nas, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Comments are closed.

Facebook

Get the Facebook Likebox Slider Pro for WordPress